savršenstvo ne postoji
uzmite najsvršeniju ružu u vrtu ili cvječarni! divite joj se! stvite ju s ponosom u vazu! nakon par dana bacit ćete ju u smeće i više neće biti savršena nego najružnija...
Bog je svemoguć! Raj je savršen dom za nas smrtnike! Ali tu opet postoji pakao! Postoji nešto što može to savršenstvo uništiti...
čitate neku knjigu ili gledate neki film! mislite kako je preodličan/na i morate ga/ju pogledati/pročitati barem još jednom! ali kada drgu put gledate/čitate više nije toliko zanimljiv kao prvi put i razočarani ste...
Cijeli dan ste raspoloženi i mislite kako vam ništa ne može pokvarit dan! Gdje god se nađete dogodi se nešto što vas uvjeri da ne može bolje i onda kada se najmanje nadate čujete ili vam se dogodi nešto što vas je toliko pogodilo da mislite kako biste najrađe bili dva metra pod zemljom...
no izgleda da ni smrt nije savršena... ljudi koji su vas voljeli pate, ako ste počinili suicid to je grijeh idete u pakao, s nema gledate sve strahote koje se događaju na ovom svijetu morate trpit, živite u drugom svijetu cijelu viječnost i ne možete više...
ima milijun primjera...
opet na pocetku
I onda kad pomislim da bolje ne moze, da sam se oslobodila svih svojih problema i kad pomislim da je sve tako dobro da ne moze bit bolje dogodi se nesto kaj me u potpunosti pokoleba i vrati me na pocetak.I sve se jos vise zakomplicira i sve je jos gore. Da li vas je ikad razocarala osoba u koju ste imali beskrajno povjerenja i za koju ste mislili da ju poznajete?? Mene je, to od nje stvarno nisam ocekivala. M,zakaj si mi to napravila zakaj nisi mogla bit iskrena od pocetka. Cesto napravimo nesto zbog cega se kajemo i onda ljude koje smo povrijedili trazimo da nam oproste al ja njoj ne mogu oprostit zato kaj mislim da ona zapravo nije svjesna svojih pogresaka i toga kaj je napravila.Ona i E su mi bile najbolje prijateljice i zajedno smo napravile ovaj blog. Ali mozda sam i ja pogrijesila zato kaj sam joj se prebrzo otvorila i dopustila joj da tako naglo sazna sve o meni. Upropastila sam jos jedno prijateljstvo...i nema nazad. Od mene vise nitko nece pravit budalu. U joj da danas je tekma. Ajmo hrvatska: bijelo-crvena polja hrvatska na dresu sjete me da ja volim te, igrajmo za nju voljenu nek jace kuca to srce vatreno...Ajme ja sam totalno popizdila na blogu si pisem navijacku himnu. e da, da li mozete zamisliti da mi u repki australije igraju rođaci,al ko ih jebe ja navijam za nasu HRVATSKU. ajmo nasi.uf ako ne pobijedimo...
odvratan osmijeh
zamislite sebe kao sretnu osobu. niježan osmijeh na licu, vesele sjajne oči, puni energije... gadi mi se... više nemam želju za srećom. nekako mi je odvratno vidjeti nasmijanu i sretnu osobu. kada vidim nekog kako se smiješka i opušten je skroz ne mogu to podnijet. ta osoba mi odmah ide na živce. ne razumijem kako može biti sretan? zar je to tako jednostavno? i šta nije odvratno? jer svaki osmijeh koji vidim na licu, pogotovo na licu starijeg muškarca, izaziva u meni gađenje. imam osjećaj kao da gledam u nekog pedofila koji razmišlja kako će naći neku naivnu klinku koja će svršavat na njegove riječi i povalit ju. odvratno... ili ako vidite nekog dedicu kako sijedi sam na klupici u parku... i ako vam kaže da voli slušati dječje glasove u igri! zar nije odvratno?! a ta djeca niti ne znaju da ih promatra netko ko im želi nauditi. ne znaju!! i onda ako vas ponude nekim slatkišem uzet ćete jer niste svijesni opasnosti. i onda biste najrađe uzeli još i on vas primi za ruku i kaže vam da ako pođete s njim da će vam dati još bombona. pojavi se nevini osmijeh na licu djeteta koje niti ne zna što ga čeka. i tek kasnije shvati da to nije bilo uredu i da dotični nije smio to napraviti. i osjetite gađenej na sebi... prljavštinu, iskorištenost... ne možete sami sebe više podnijet... gadite se sami sebi, a kako ne bi onda ni drugima!?
p
o
z
z
pozdravi sve na forumu u moje ime
a tko pozdravlja??
latinske izreke
život nije ništa drugo nego put u smrt.
smrt, ma kako teška bila, možemo preživjeti svačiju, ali ne i našu vlastitu.
kada nam smrt pokuca na vrata mi je, dakako, ne možemo zavarti odgovorom da ne stanijemo tu.
svakome je određen dan smrti.
nije latinska ali je dobro: fuck you all, you little asses, fuck you all, you make me sick.
brijem da mi to piše u knjizi na zadnjoj strani.. :)_kiss
ha ha, istina... a sto ako, kad nam smrt pokuca na vrata, mi budemo u susjeda na kavi? :))
Nije ni lako bit u mojoj koži... Chitamo se?
chitamo se...
život je po mom mišljenju govno koje je stvorio netko zvan bog.
Thanks na komentaru. Zanimljiv vam je blog... Ja sam svoj malo sredila :)
sreća...
i sad ja razmišljam što je sreća da bih nešto pametno napisala u ovom postu. izgleda da je nemoguće... prve asocijacije: bombon, smrt, ljubav, zagrljaj, poljubac... ali sve ove stvatri stvaraju iluziju. ništa od toga ne mora biti stvarno. može se ćiniti stvarnim, ali ne mora biti. i kada napokon shvatite da je sve to laž, iluzija, umire sve u vama. umire posljednja nada... nema više osjećaja. hladnoća. i više se ne možete ugrijati. nema spasa... nema osoba koje vas svojom toplinom mogu ugrijati... nikome više nije stalo. a ipak se nadate... i kada vas u potpunosti iznevjere padate još više i više u tamu... i nema niti trunke svjetlosti. nema... samo tama. i hladnoća. odustajem... umorna sam... nemam nikoga uz sebe... svi se samo pretvaraju. i onda mi kažu da im se mogu povjeriti... iluzija... pokvarena iluzija...
cool pišeš
...
sve po starom.nista novo.ista sranja isti problemi.da nema njega bilo bi gore.hvala bogu kaj se on pojavio da nije njega ...Osjecam se tako jadno i usamljeno.Ovo je kratko al mislim i jasno!
It s Better To Burn Out Than To Fade Away
KURT COBAIN:...Ide mi dobro,vrlo dobro,zahvalan sam,ali od sedme godine,ja mrzim cijelo čovječanstvo.Samo zato što se čini tako jednostavnim da se ljudi sloze,da imaju empatije.Empatije!Samo zato što previše volim ljude,pretpostavljam.Ja sam jedno pretjerano nepouzdano dijete,Vise nemam strasti,i zato zapamtie,bolje je izgorjeti nego izblijedjeti. Njemu je to uspjelo, on je definitivno ostavio trag i njega ce puno ljudi pamtiti.Ali dal cemo i mi to uspjeti... Najvjerojatnije ne. Tuzno je dak kad umremo svi nas kad-tad zaborave i od nas ne ostane nista.Samo kostur,samo konstrukcija,nista vise.Iskreno me zanima ko bi plako da ja umrem. Al plako ne zato kaj to mora nego zato kaj me voli i zato kaj cu mu falit. To najvjerojatnije nikad necu saznat.
prvaaaaaaa.. pa ne piše to u knjizi >kosa anđela<??_poZz
putna karta
put u nepoznato. tama. tuga. strah. hladnoća. mir. put u smrt.
živimo bezazlen život. koja je naša svrha? da ubijamo okolo? da mrzimo ljude? da sebe smatramo manje vrijednima? ako je tako zašto živimo? ne isplati se mučit kada na kraju nigdje ne završimo. dva metra ispod zemlje kao hrana crvima. izgleda da su crvi plemenitiji i na boljem položaju od nas ljudi kada su dostojni hraniti se nama. znači živimo da bismo postali što bolja hrana crvima. da usavršimo svoje tijelo do smrti i na kraju da crvi imaju gozbu. kakvi smo mi luzeri. tako mi je svejedno onda da li ću živje ili ne. jer ću tako i onako na kraju biti dva metra pod zemljom. šugavo je to. treba mi putna karta. putna karta za spas duše prije nego ju izgubim na ovom svijetu. treba mi brzo...
kako sam jebeno sama
Nema srece,samo strah.Nema ljubavi,samo mrznja.Nitko nista ne osjeca ...nema pravih prijatelja,nitko te ne voli nit ce te itko ikada voliti.Nikome nije stalo.Ovom cestom hodamo sami i nema povratka,nema osvrtanja.Greska je greska,nema ispravka.Samo je jedan zivot pa si ti misli.Svi vrse pritisak,traze od tebe vise i vise i nikada nisu zadovoljni ,jebe se njima kaj si ti usamljen u 14 godini i sta prozivljavas ono kaj oni nikada nisu.Njima je sasvim svejedno i misle da pretjerujes sa svojim depresivnim ponasanjem i kako ce bit bolje kad izademo iz puberteta.dragi nasi roditelji uopce nas ne poznajete i tog niste nimalo svjesni.To su neke stvari koje njima ne mozete reci,oni to jednostavno ne bi razumjeli zapravo nitko ne bi...
sijena nevidljivog čovjeka
nema ničega. nema osjećaja, nema tijela. samo sijena. sijena nevidljivog čovjeka. nešto ju kvari. drži u ruci nož s kojeg nešto kapa. neka tekućina. kapnula je na mene crvena kap i kliznula niz ruku. peklo me. počela sam vrištati i trčati. gubila sam energiju. pala sam. nisam mogla nastavit. nešto što je nosilo taj nož primilo me za ruku i vuklo po cesti. glas mi je bio oduzet. nisam mogla više vikat. polako se odjeća skidala sama od sebe. i kada sam ostala gola pala je na mene neka bijela mirisna plahta. opojnog zavodljivog mirisa. nešto me čvrsto zamotalo u nj. sve više me stiskalo. ništa nisam mogla. ona nevidljiva stvar odrezala mi je svilenu kosu krvavim nožem. krv mi je dopirala do glave. sve me peklo. bila je to vražja krv. koža mi se počela topiti. pravo mučenje. i kada mi je krv ušla u oči vidjela sam taj inaće nevidljivi lik. bila je to žena u bijeloj laganoj haljini, crnih noktiju i duge crne kose, blijede puti i plavih usnica. oči su joj bile svijetle, gotovo bijele. imala je hladan pogled. prestala me vuči i zagrlila me. hladnoća me omotala i nisam se mogla ugrijati.
sve je ovo bio samo jedan loš trip...
